Tri odredbe koje odlučuju tko za što odgovara

Odredba koja rješava pitanje jednom rečenicom

Zakon o igrama na sreću objavljen je u brojevima Narodnih novina 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14, 114/22 i 72/25, a pročišćeni tekst nosi oznaku „na snazi od 01.05.2025.”.

Članak 49. nosi naslov „Identifikacija igrača i zabrana sudjelovanja maloljetnika…”. Prva dva stavka postavljaju zabrane:

(1) „Sudjelovanje u igrama klađenja i igrama na automatima koje se priređuju na uplatnim mjestima kladionica dopušteno je samo osobama koje su se identificirale.” (2) „Zabranjuje se posjet uplatnim mjestima kladionica i sudjelovanje u igrama na sreću osobama mlađim od 18 godina.”

Treći stavak kaže tko za njih odgovara:

(3) „Odgovornost za provođenje zabrana iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosi priređivač.”

Rečenica je kratka i nedvosmislena. Zakon je teret provedbe stavio na onoga tko igru priređuje.

Kako su pisani prekršajni sastavi

Poglavlje PREKRŠAJNE ODREDBE nabraja sastave brojevima. Tri su ovdje važna, i svi počinju istim glagolskim oblikom:

„27. ako dopusti sudjelovanje u lutrijskoj igri osobi koja nije punoljetna…” „28. ako dopusti sudjelovanje u igrama klađenja i igrama na automatima … osobi koja se nije identificirala…” „42. ako priređivač u propisanom roku ne dostavi podatke o isključenim igračima u registar…”

Glagol je „dopusti”. Dopustiti može samo onaj tko drži vrata, a to je priređivač. Ista logika stoji iza točke 42., gdje je obveza slanja podataka izrijekom njegova.

Uspoređivanje s drugim jezicima ovdje pomaže manje nego se čini, pa smo se držali hrvatskog teksta i njegovih rednih brojeva.

Jedina kazna upućena fizičkoj osobi

Članak 73. jedino je mjesto na kojem zakon oslovljava pojedinca, i oslovljava ga kao organizatora:

(1) „Novčanom kaznom od 3980,00 do 13.270,00 eura kaznit će se fizička osoba ako priredi igru na sreću iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona.”

Priređivanje i sudjelovanje ovdje su odvojene radnje. Tko sam otvori igru za druge, ulazi u ovaj članak. Tko igra na tuđoj stranici, u njemu se ne spominje.

Stavak 3. istog članka od 2025. dodaje kaznu od 3.980 do 6.630 eura fizičkoj osobi koja igre na sreću reklamira: na internetu, u audiovizualnim i radijskim programima, u elektroničkim izdanjima, u tisku ili na javnim površinama. To pogađa i autore sadržaja i strimere. Što je točno donijela izmjena iz 2025. i do kada teku rokovi, stoji na stranici o promjenama iz 2025., a što ta zabrana znači za prikaz promotivnih ponuda, na stranici o bonusu bez depozita.

Zašto tražilica tvrdi drugo

Postoji odredba u kojoj se izričito piše o kockanju pojedinca, ali ona stoji u drugom zakonu i ima jedan uvjet koji joj određuje doseg. Razložili smo je na stranici o kockanju na javnom mjestu.

Druga česta zamjena tiče se same dozvole. Zakon poznaje odobrenje za priređivača koji već drži koncesiju u prostoru, a ne otvoreni natječaj za bilo koga, pa se izraz iz naslova ovih stranica odnosi na ustroj tržišta. Taj mehanizam opisuje stranica o tome tko ima hrvatsko odobrenje.

Treća se tiče blokada. Nalog o zabrani rada izdaje se prema poreznom zakonu i upućen je posrednicima, pa upis nekog priređivača u popis blokiranih adresa o igraču ne govori ništa.

Što ovaj razbor ne pokriva

Poreznu stranu dobitka nismo čitali, pa o njoj ovdje nema ni jedne brojke. Porezni propisi imaju vlastiti zakon i vlastite rokove, a prepričavanje tuđeg sažetka bilo bi upravo ono što ovim stranicama zamjeramo.

Nismo čitali ni podzakonske akte koje ministar financija donosi na temelju članka 35. stavka 2. Zna se da postoje, jer ih zakon spominje, ali njihov sadržaj ostaje izvan ovoga teksta dok ga ne otvorimo. Način na koji vodimo tu granicu opisan je u čitanju dokumenata.