Odredba koja se najčešće navodi izvan njezina dosega

Rečenica u cijelosti

Tekstovi koji tvrde da hrvatski igrač riskira kaznu gotovo se uvijek oslanjaju na 1 odredbu, i ona stoji izvan Zakona o igrama na sreću. Evo je u cijelosti, iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira:

Članak 8.: „Tko se na javnom mjestu kocka ili tko mami druge na kocku ili tko omogućava kockanje, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Rečenica ima tri radnje: kockati se, mamiti druge i omogućavati. Sve tri stoje iza istog uvodnog uvjeta.

Uvjet koji određuje doseg

Uvjet glasi „na javnom mjestu”, i o njemu ovisi cijela odredba. Taj propis, prema vlastitom naslovu, uređuje ponašanje u javnom prostoru: ulicu, ugostiteljski objekt, javno okupljanje. Igra na vlastitom uređaju, u vlastitom domu, izvan je tog opisa.

Zato se ta odredba i nalazi u tom zakonu, a ne u igračkom. Riječ je o dvije različite regulative s dvije različite svrhe, i jedina im je zajednička tema riječ kocka.

Ovdje vrijedi biti izričit oko granice vlastitog znanja: pročitali smo tekst odredbe, ali sudsku praksu uz nju nismo, pa o tome kako je sudovi primjenjuju ovdje nema tvrdnji.

Ista konstrukcija u drugoj zemlji

Struktura je vrijedna pažnje jer se ponavlja. Mađarski Zakon o prekršajima iz 2012. u odredbi o zabranjenoj igri na sreću kažnjava onoga tko takvu igru organizira ili u njoj sudjeluje „közterületen vagy nyilvános helyen”, dakle na javnoj površini ili javnom mjestu. Isti ograničitelj, isti položaj u rečenici, ista posljedica za igru kod kuće.

U obje zemlje tražilica upravo tu odredbu servira kao dokaz da je igrač kažnjiv. U obje ona govori o uličnoj igri. Kako ta zabuna izgleda kad se traži konkretna marka, pokazuje stranica o upitu za Vavada online casino.

Odakle onda tvrdnja o kazni igraču

Tri su izvora nesporazuma, i vrijedi ih razdvojiti.

Prvi je miješanje priređivanja i sudjelovanja. Zakon o igrama na sreću u članku 73. kažnjava fizičku osobu koja igru priredi, iznosom od 3.980,00 do 13.270,00 eura, a to je posve druga radnja od igranja. Razliku razlaže stranica o tome što zakon kaže.

Drugi je blokada domene. Kad Porezna uprava izda nalog o zabrani rada, nalog ide posredniku, a rok mu je 15 dana. Ta mjera pogađa priređivača i pristup, o čemu govori stranica o popisu blokiranih adresa.

Treći je sam izraz iz naslova ove domene. Kako ga nema u smislu dozvole koju bi strani priređivač mogao ishoditi, lako se čita kao opis nečijeg prekršaja. Zapravo opisuje ustroj tržišta, što pokazuje stranica o tome tko ima hrvatsko odobrenje.

Što od igrača zakon ipak traži

Dvije obveze postoje i vrijedi ih znati.

Dobna granica je 18 godina, prema članku 49. stavku 2., a provedbu te zabrane isti članak u stavku 3. pripisuje priređivaču.

Reklamiranje igara na sreću od 2025. nosi kaznu i za fizičku osobu: od 3.980 do 6.630 eura, prema članku 73. stavku 3. Ta odredba pogađa autore sadržaja i strimere, dakle nekoga tko igru promovira, a ne nekoga tko igra. Njezin opseg i datum stupanja opisuje stranica o promjenama iz 2025..

Tko traži alat koji doista postoji na strani igrača, taj alat je dobrovoljno isključenje preko Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, opisano na stranici o registru isključenih igrača.