Radnja, uvjet i onaj tko odgovara
Četiri odredbe koje se navode, i ono što svaka traži
Na pitanje o kazni igraču hrvatski tekstovi navode 4 odredbe iz 3 različita zakona. Najniža kazna iz one koja govori o priređivanju iznosi 3.980,00 eura, dakle gotovo dvostruko više od najviše kazne iz one koja govori o kockanju na javnom mjestu, a to su dvije odredbe koje se najčešće spajaju u jednu.
Pitanje je jedno, a odredbe koje se u odgovoru navode su četiri i dolaze iz tri zakona. Zato se čini da odgovora ima više. Kad se svaka odredba pročita sa svojim uvjetom, ostaje samo jedan.
Prva: tko odgovara za provođenje zabrana
Članak 49. Zakona o igrama na sreću postavlja u prva dva stavka zabrane, a treći kaže tko za njih odgovara:
(3) „Odgovornost za provođenje zabrana iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosi priređivač.”
Rečenica je kratka i nedvosmislena. Teret provedbe zakon je stavio na onoga tko igru priređuje.
Ono što bi netko morao dokazati da bi ta odredba dosegnula pojedinca jest da je pojedinac priređivač. Za onoga tko igra na tuđoj stranici to nije moguće utvrditi, jer ta stranica nije njegova.
Druga: kako su pisani prekršajni sastavi
Poglavlje o prekršajima nabraja sastave brojevima, a glagolski oblik ponavlja se od jednog do drugog.
„27. ako dopusti sudjelovanje u lutrijskoj igri osobi koja nije punoljetna…” „28. ako dopusti sudjelovanje u igrama klađenja i igrama na automatima … osobi koja se nije identificirala…” „42. ako priređivač u propisanom roku ne dostavi podatke o isključenim igračima u registar…”
Dopustiti može samo onaj tko drži vrata.
Sudjelovanje se u tim sastavima pojavljuje isključivo kao ono što je nekome dopušteno, nikada kao radnja koja se kažnjava. Cijelo poglavlje i njegova građa razloženi su na stranici o tome što zakon kaže.
Treća: jedini članak koji oslovljava fizičku osobu
Članak 73. iznimka je u tom nizu jer izrijekom kaže „fizička osoba”. Oslovljava je u dvije uloge, i ni jedna nije igračka.
(1) „Novčanom kaznom od 3980,00 do 13.270,00 eura kaznit će se fizička osoba ako priredi igru na sreću iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona.”
Radnja je priređivanje. Tko sam otvori igru za druge, ulazi u ovaj članak; tko igra na tuđoj stranici, u njemu se ne spominje.
Druga uloga je oglašivačka i uvedena je izmjenom iz 2025. Oba stavka s rasponima kazni i s pet nabrojanih mjesta objave razložena su na stranici o kazni za reklamu.
Četvrta: odredba iz sasvim drugog zakona
Postoji odredba koja izričito govori o kockanju pojedinca, ali ona stoji izvan Zakona o igrama na sreću i ima jedan uvjet koji joj određuje doseg: radnja se mora dogoditi na javnom mjestu. Kazna ide do 2.000,00 eura ili do 30 dana zatvora.
Ovdje se dva raspona iz dva zakona redovito spajaju u jednu rečenicu, pa vrijedi ih usporediti brojkama.
Najniža kazna iz članka 73. stavka 1. iznosi 3.980,00 eura. To je gotovo dvostruko više od najvišeg iznosa iz odredbe o javnom mjestu, i šest i pol puta manje od gornje granice istog stavka.
Rasponi se, dakle, uopće ne preklapaju. Dvije odredbe koje se najčešće citiraju zajedno ne mogu se odnositi na istu radnju, a puni tekst i uvjet razloženi su na stranici o kockanju na javnom mjestu.
Tko uopće smije priređivati, i zašto to prethodi kazni
Prije bilo koje kazne zakon rješava pitanje ovlaštenja, i to u članku 3.
Priređivanje igara na sreću na području Republike Hrvatske pravo je Republike Hrvatske, a igre se mogu priređivati na temelju zakona, odluke Vlade i odobrenja Ministarstva financija. Stavak 4. otvara vrata i drugim trgovačkim društvima, ali samo onima sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Uvjet sjedišta presudan je za sve što slijedi. Priređivač registriran na Curaçau ili Anjouanu ne prolazi ni prvi korak, neovisno o tome kako izgleda njegova ponuda.
Zbog toga je i članak 73. stavak 1. napisan kako je napisan: kažnjava fizičku osobu koja priredi igru, jer je priređivanje jedina radnja koju taj sustav uopće regulira na strani ponude.
Zašto se tražilica ipak drži suprotnog
Zato što je zakon posložen tako da se posljednje poglavlje čita prvo.
Ovlaštenja stoje na početku, u člancima 3. do 9. Obveze prema igraču u sredini. Kazne su na kraju. Tko traži jednu rečenicu, nađe onu s iznosom, a uvjet pod kojim se izriče ostao je stotinjak članaka ranije.
Iznos djeluje strašno sam za sebe. Uz uvjet ne djeluje nikako, jer se na čitatelja ne odnosi.
Gdje hrvatski propis ipak dotiče igračev novac
Postoji jedno mjesto, i ono nije kazna nego porez.
Zakon o porezu na dohodak u članku 8. stavku 2. točki 6. iz dohotka izuzima primitke iz igara na sreću dozvoljenih prema posebnom zakonu. Što vrijedi izvan tog uvjeta, ta točka ne kaže, i mi to ne dopisujemo.
Zato ovdje nema ni jednog postotka. Mišljenja Porezne uprave nismo čitali, a prepričavanje tuđeg sažetka bilo bi upravo ono što ovim stranicama zamjeramo; granicu tog čitanja opisuje stranica o čitanju dokumenata.
Što iz svega ovoga ne slijedi
Ne slijedi da je igra kod priređivača bez hrvatskog odobrenja time u redu. Zakon tu radnju ne opisuje, a to nije isto što i odobrenje i o tome ne govori ništa.
Ne slijedi ni da se novcu ne može ništa dogoditi. Odredbe koje odlučuju o isplati nisu u zakonu nego u uvjetima koje je igrač prihvatio registracijom, a nalog o zabrani rada upućen je posrednicima i o igraču ne govori ništa; taj mehanizam opisuje stranica o popisu blokiranih adresa.
Tekstovi propisa čitani su 1. rujna 2026., uvjeti priređivača 26. kolovoza 2026.